Aliaune Thiam (rođen 30. travnja 1977.), poznatiji kao Akon je američki R&B pjevač, tekstopisac i producent senegalskog podrijetla. Svjetsku slavu postigao je 2004. godine pjesmom "Locked Up" s njegovog prvog albuma Trouble. Njegov drugi album Konvicted donio mu je nominaciju za nagradu Grammy za pjesmu "Smack That", nastalu u suradnji s reperom Eminemom. Akon je osnivač dvije producentske kuće Konvict Muzik i Kon Live Distribution.Akon često pjeva refrene za druge izvođače te je trenutno akreditiran za više od 155 gostujućih nastupa i 23 pjesme sa ljestvice Billboard Hot 100. On je prvi samostalni izvođač koji je ostvario podvig kojim je dvaput istodobno održavao prvo i drugo mjesto na ljestvici Billboard Hot 100.

Akon je izdao svoj treći album Freedom 2. prosinca 2008. godine sa tri singla: "Right Now (Na Na Na)", "I'm So Paid" (feat. Lil Wayne i Young Jeezy) i "Beautiful" (feat. Kardinal Offishall i Colby O'Donis). Album je dostigao zlatni status jer je prodan u više od 600.000 primjeraka.

Tupac Amaru Shakur) (16. juni 1971. - 13. septembar 1996.), bio je američki reper, pjesnik i glumac.

Iako je od njegovog ubistva prošla jedna decenija on je i dalje reper sa najviše prodatih albuma u istoriji ove vrste muzike - 44,5 miliona prodatih originalnih albuma u Sjedinjenim Američkim Državama (dok se smatra da je, računajući i piratska izdanja,prodato preko 200.000.000 albuma na globalnom nivou).

Većina njegovih pesama se bavi odrastanjem u nasilju i siromaštvu geta, zatim rasizmom kao i obračunavanjem sa drugim reperima. Tupac je bio poznat i po političkim i ekonomskim porukama u svojim pjesmama.


Početci [uredi]
Tupak nikad nije upoznao svog biološkog oca, a njegov očuh Dr. Mutulu Šakur je veliki dio svog života proveo u zatvoru. Kada je Tupakova majka (Afeni Šakur) saznala da je zatrudnila, nalazila se u zatvoru pod optužnicom za planiranje bombaškog napada. Odlučivši da se sama zastupa pred sudom, odbranila se od optužnice i izašla iz zatvora mjesec dana pre porođaja.

U 12-oj godini Tupak se pridružio glumačkoj grupi u Harlemskom teatru i glumio "Trevisa" u poznatoj predstavi "Sunčevo uzdizanje".

1986. godine Tupakova majka i njena sestra preselili su se u Baltimore u Marylandu. Tada se i upoznao sa kasnije vrlo bliskom prijateljicom i poznatom glumicom, suprugom Vila Smita, Jadom Pinket. Sa repom je počeo pod nadimkom MC New York. Prva pjesma je bila inspirisana kontrolom oružja, s obzirom da je Tupakov prijatelj ubijen neposredno prije toga.

Dvije godine kasnije, Afeni je imala problema u nalaženju posla, a i postala je zavisna od kreka i porodica se preselila u Marin City u Kaliforniji. Tupak je kasnije izjavio da je to bio trenutak kada je "skrenuo sa pravog puta". 1988. njegov očuh je osuđen na 60 godina zatvora za oružanu pljačku, posle dugogodišnjeg skrivanja (Mutulu Šakur je godinama bio na listi FBI kao jedan od 10 najtraženijih).

Tupak je počeo da provodi sve više vremena na ulici, da prodaje drogu, ali je istovrememno stekao prijatelje koji su mu pomogli da se probije u muzici. Tupak je sa svojim drugovima Ray Luv i Dj Dizy forimo rap grupu Strictly Dope. Pjesme koje su snimili su objavljene 2001. pod nazivom "Beginings: The Lost Tapes 1988-1991".

1990. godine Tupak se pridružio grupi Digital Underground kao reper i plesač.


Uspon prema slavi [uredi]
1991. godine Šakur je objavio svoj prvi solo album 2Pacalypse Now. Ovaj album se bavio nasiljem protiv policije i izazvao je mnogo kritike, čak toliko da je potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država Dan Kvejl izjavio da taj album "nema mesta u američkom društvu".

Njegov drugi album Strictly 4 My N.I.G.G.A.Z. mu je donio i prva dva mega-hita Keep Ya Head Up i I Get Around.

Kao djete Šakur je sanjao da glumi u Šekspirovim komadima. Iako mu to nikada nije pošlo od ruke, postigao je veliki uspjeh kao filmski glumac. Prvi put se pojavio u spotu Digital Undergrounda Same Song. Prvi film u kojem je glumio bio je Juice, snimljen 1991, za koji je dobio odlične kritike, uključujući i onu magazina Roling Stone. Tupac je glumio u još pet filomva Poetic Justice (sa Jannet Jackson), Above the Rim, Gridlock`d (sa Tim Roth), Bullet (sa Mikijem Rurkom) i Gang Related (sa Džejmsom Belušijem). Scenario za film Baby Boy je napisan za Tupaka, ali je on ubijen prije nego što je snimanje počelo. Taj film je snimljen 2001. godine, pet godina poslije Tupakove smrti.

Oktobra 1991 u Oaklandu u Kaliforniji Tupaka su zaustavila dva policajca zbog toga što je navodno prešao ulicu na pogrešnom mjestu. Tupak im je na to odgovorio sa "jebite se svi", na šta su ga oni brutalno istukli i olupali mu glavu o trotar. Šakur je podnio krivičnu prijavu protiv policije, zahtjevajući odštetu od 10 miliona dolara, ali su se na sudu nagodili da mu policija isplati 42 hiljade dolara.

Oktobra 1993 Tupak je primjetio da se dva policajca van dužnosti iživljavaju nad crnim motoristom na ulici. Tupak se potukao sa njima, i došlo je do pucnjave. Tupak je potegao pištolj i ranio obojicu (jednog u nogu, drugog u zadnjicu). Kako je kasnije uspostavljeno da su obadvojica policajaca bili pod dejstvom alkohola optužnica protiv Tupaka je povučena.

Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/Tupac_Amaru_Shakur"

Osnivanje i godine u Lookout! Recordsu (1987.-1993.) [uredi]
1987. godine Billie Joe Armstrong i Mike Dirnt su osnovali band nazvan Sweet Children. Prvu gažu su imali u Rod's Hickory Pit u Vallejou, Kalifornija. 1988. godine im se priključuje bubnjar John Kiffmeyer (poznat i kao Al Sobrante). Osim što je bio bubnjar, Kniffmeyer je bio i svojevrsni „menadžer“ banda, baveći se organizacijom nastupa. Ubrzo ih je zapazio Larry Livermore, vlasnik nezavisne izdavačke kuće Lookout! Records, te ih pozvao da potpišu ugovor za njegovu izdavačku kuću. 1989. godine band je snimio svoj prvi EP, 1,000 Hours. Prije samog izlaska EP-a, band je odlučio odbaciti svoje dotadašnje ime Sweet Children, iz tog razloga što je na lokalnoj sceni bio prisutan band sa sličnim imenom, nazvan Sweet Baby. Tada su band odlučili nazvati Green Day.

Početkom 1990. godine grupa izdaje prvi album 39/Smooth, te kasnije tokom godine izdaju i dva EP-a Slappy i Sweet Children. 1991. godine izlazi 1,039/Smoothed Out Slappy Hours , kompilacijski album koji je sadržavao pjesme sa albuma 39/Smooth i EP-ova 39/Smooth, Slappy, i 1,000 Hours.

Sredinom 1990. godine, kratko nakon prve turneje banda, Kiffmeyer napušta band zbog želje da završi fakultet. Tada u band iz grupe the Lookouts dolazi sadašnji bubnjar Tre Cool. Sa novim članom grupa snima i izdaje drugi studijski album Kerplunk. Kerplunk je u SAD-u prodan u više od 50,000 primjeraka, što je bio veliki broj za jedan band sa nezavisne punk scene 1992 godine.


Proboj i uspjeh (1994.-1996.) [uredi]
Velika popularnost Kerplunka na underground sceni je zainteresirao velike izdavačke kuće za Green Day, i grupa napušta Lookout! i potpisuje ugovor sa izdavačkom kućom Reprise Records, nakon što su privukli pozornost producenta Roba Cavalla. Prelaskom u veću izdavačku kuću grupa gubi mnogo obožavatelja sa punk scene koji su ih tada prozvali "prodanim dušama".

U veljači 1994. godine izlazi treći studijski album Dookie. Dookie postiže ogroman uspjeh i grupi donosi svjetsku slavu. Singlovi "Longview", "Basket Case" i "When I come around" zauzimaju prva mjesta na rock ljestvicama. Iste godine Green Day kreće na prvu veću turneju sa queercore grupom Pansy Division kao predgrupom. Band je također nastupio i na festivalima Lollapalooza te Woodstock 1994, na kojem su izazvali neslavnu borbu blatom. Tokom kaosa koji je nastao u publici i na pozornici, zaštitar je zabunom zamjenio basista Mikea za fana iz publike, te mu je pri pokušaju da ga makne sa pozornice izbio nekoliko zubi. Nakon Woodstocka grupa dobiva veliku medijsku pozornost, što utječe na prodaju njihovog albuma koji stječe dijamantnu nakladu. 1995. godine grupa dobiva nagradu Grammy za Dookie u kategoriji "Najbolji alternativni album".

Godine 1995. grupa izbacuje novi singl "J.A.R." koji se pojavljuje na soundtracku filma "Angus". "J.A.R." se brzo popeo na vrh Billboardove Modern Rock Charts ljestvice. Nedugo nakon singla "J.A.R." izlazi peti studijski album nazvan Insomniac. Insomniac je bio mnogo žešći i mračniji od melodičnog albuma Dookie. Kao cover albuma uzet je dio slike "God Told Me To Skin You Alive" Winstona Smitha.

Insomniac je bio dobro prihvaćen, iako nije bio toliko prodavan kao Dookie. Sa albumka su izdani singlovi "Geek Stink Breath", "Brain Stew/Jaded", "Walking Contradiction" i "Stuck With Me". Green Day je za Insomniac osvojio nekoliko nagrada American Music Awards 1996. godine, i video za singl "Walking Contradiction" je bio nominiran za Grammy. Grupa iste godine kreće na turneju po Europi, no na kraju otkazuje nekoliko koncerata zbog iscrpljenosti i želje da provedu više vremena sa svojim obiteljima.


Nimrod i Warning (1997.-2002.) [uredi]
Nakon pauze 1996., Green Day 1997. počinje raditi na novom studijskom albumu. Grupa i producent Rob Cavallo su se složili da će novi album biti drugačiji od prijašnjih uradaka. Rezultat je bio Nimrod, koji je po zvuku odstupao od standardnog punk rock zvuka na koji su slušatelji bili naviknuti. Novi album je izdan 1997. godine, i sadržavao je različite glazbene stilove, od punk rocka, surf rocka i ska zvuka, pa sve do aukustičnih balada. Sa albuma su izdani singlovi "Hitchin' a Ride", "Good Riddance(Time Of Your Life)", "Redundant" i "Nice Guys Finish Last", od kojih "Good Riddance" postiže najveći uspjeh, i osvaja nagradu MTV Video Award u kategoriji Najbolji Alternativni video. Pjesma se također pojavljuje i u finalnoj epizodi serije Seinfeld i u dvije epizode serije ER(Hitna Služba). Iste godine grupa je gostovala i u američkoj crtanoj seriji "King of the Hill", točnije u epizodi nazvanoj "The Man Who Shot Cane Skretteberg".

Godine 2000. Green Day izdaje album Warning, koji je zvukom otišao korak dalje u smjeru koji su zacrtali albumom Nimrod. Album nije bio najbolje prihvaćen od strane publike i kritike, i bio je ostvario zlatnu tiražu, za razliku od prijašnjih albuma koji su ostvarili platinastu nakladu. Sa albuma su skinuti singlovi "Minority", "Warning", "Waiting" i "Macy's Day Parade", od kojih je najveći uspjeh imao singl "Minority".

Tokom sljedećih godina izlaze album najvećih hitova International Superhits!, te kompilacijski album Shenanigans, koji je sadržavao B strane njihovih dotadašnjih singlova, uključujući i instrumental pjesmu "Espionage" koja se pojavljuje u filmu "Austin Powers: Špijun koji me hvatao" i koja je bila nominirana za nagradu Grammy u kategoriji "Najbolja Instrumentalna Skladba".

U proljeće 2002. godine, Green Day odlazi na turneju sa grupom Blink 182, nazvanu "Pop Disaster Tour". Turneja je bila prikazana u dokumentarnom filmu "Riding in van with boys".


American Idiot i ponovna popularnost (2003.-danas) [uredi]
U ljeto 2003. godine grupa je počela raditi na novom studijskom albumu, radnog naziva Cigarettes and Valentines. Nakon snimljenih 20-ak pjesama, master snimke su bile ukradene iz studija. Band je unatoč nevolji, odlučio da neće ponovno pokušati snimiti ukraden album, već je odlučio krenuti ispočetka, s obećanjem da će novi materijal biti bolji od ukradenog. U isto vrijeme, grupa je surađivala sa Iggyem Popom na njegovom albumu Skull Ring. Također, grupa je bila na ozbiljnoj "band terapiji", koja je uključivala dugačke razgovore, u pokušaju da se smanje razlike između članova u grupi, nakon optužbi basista Mikea i bubnjara Trea da je Billie Joe "nacist u bandu" jer se neprestano eksponira i zapostavlja ostale članove da bi bio u centru pažnje.

Godine 2004. izlazi album American Idiot, koji odmah zasjeda na prvo mjesto Billboardovih ljestvica, a prvi singl „American Idiot“ postaje veliki hit. Album je prozvan „punk rock operom, u čijem je središtu radnje izmišljeni lik prozvan „Jesus of Suburbia“ („Isus iz Predgrađa“). American Idiot je osvojio nagradu Grammy u kategoriji „Najbolji Rock Album“, i grupa je pomela MTV Music Awards, osvojivši 7 nagrada od ukupno 8 nominacija, uključujući i priželjkivanu Viewer's Choice Award.

Tijekom 2005. godine, band je imao oko 150 nastupa na kojima je promovirao novi album – što je najduža turneja u povijesti banda – posjetivši Japan, Australiju, Južnu Ameriku i UK, gdje su tokom dvodnevne svirke okupili više od 130.000 ljudi. Za vrijeme American Idiot turneje, snimili su ta dva koncerta na National Bowlu u Milton Keynesu u Engleskoj, koji su prema magazinu Kerrang! bili proglašeni „najboljim showom na Zemlji“.

Te snimke su bile izdane kao live CD i DVD pod nazivom Bullet in a Bible 15. Studenog 2005. godine. CD/DVD je sadržavao hitove sa albuma American Idiot, kao i pjesme sa prijašnjih albuma, osim sa albuma Kerplunk i 1,039/Smoothed Out Slappy Hours. DVD je također sadržavao i snimke banda iz backstagea, te pripreme banda za nastup. Zadnji koncerti njihove turneje 2005. su bili u 14. i 17. prosinca u Sydneyu i Melbourneu u Australiji. 10. siječnja 2006. grupa je osvojila nagradu People's Choice Award za najomiljeniju grupu.

1. kolovoza 2005. Green Day je objavio vijest da uskraćuje prava svojoj bivšoj izdavačkoj kući Lookout! Records na starije materijale, navodeći dijelove iz ugovora koji se odnose na neisplaćene honorare za autorska prava. Slične žalbe su imali i ostali bandovi koji su nekad bili pod Lookout! Recordsom. Taj pre-Dookie materijal, koji nije bio objavljen gotovo godinu dana, je bio reizdan pod njihovom trenutnom izdavačkom kućom Reprise Records 9. siječnja 2007. 2006. godine Green Day je osvojio nagradu Grammy u kategoriji „Skladba godine“ sa pjesmom „Boulevard of broken dreams“, koja je provela 16 tjedana na vrhu Billboardove top ljestvice.

U intervjuu za časopis Kerrang! Billie Joe je otkrio da bi 2008. godine mogao izaći njihov osmi studijski album. U Listopadu 2007. godine, Billie Joe je otkrio više o novom albumu, rekavši da su pjesme pisane na klaviru, i da je napisao oko 45 pjesama. Napomenuo je da želi da novi materijal pokazuje kako se osjeća u srednjim godinama.


Glazbeni stil i utjecaji [uredi]
Zvuk Green Daya se često uspoređuje sa bandovima prvog vala punka kao što su Ramones, The Clash, Sex Pistols, The Jam i Buzzcocks. Većina njihovih pjesama se sastoji od distorzirane gitare, brzih, maničnih bubnjeva i sporog, teškog basa. Većina pjesama su brze i kraće od prosječnih 4 minuta (4:00). Billie Joe Armstrong je izjavio kako su na njega najviše utjecale grupe Hüsker Dü i The Replacements, što se može i osjetiti po izmjenjivanju akorda u njihovim pjesmama. Green Day je također obradio pjesmu grupe Hüsker Dü "Don't Want to Know If You Are Lonely", a lik „Mr. Whirly“ u njihovoj pjesmi „Misery“ je preuzet iz istoimene pjesme grupe Replacements. Armstrongovi stihovi najčešće opisuju otuđenost ("Jesus of Suburbia", "Boulevard of Broken Dreams", "Road to Acceptance", "Disappearing Boy", "Castaway", histeriju ("Basket Case", "Panic Song", cure ("She", "80" "Only of You"," Maria“, "She's a Rebel", odrastanje ("Longview" i "Welcome to Paradise", te posljedice drogiranja ("Geek Stink Breath", "Green Day". Ramonesi imaju slične teme u pjesmama, poput histerije "Anxiety", "Psycho Therapy", otuđenosti ("Outsider", "Something To Believe In", cura ("I Wanna Be Your Boyfriend", "Sheena Is a Punk Rocker", i drogiranja ("Now I Wanna Sniff Some Glue", "Chinese Rocks". Green Day je nekoliko puta obradio pjesme Ramonesa, uključujući pjesmu „Outsider“ za tribute album „We're a happy family“, te izvedbu pjesama „Blitzkrieg Bop“ i „Teenage Lobotomy“ kada su Ramonesi bili uvedeni u Rock and Roll Kuću Slavnih 2002. godine.


Kritike i kontroverze [uredi]
Sa izlaskom albuma Dookie i količinom kojom se vrtio na MTV-u, Green Day je bio kritiziran od strane onih koji punk vide kao socijalni pokret nezavisan od korporativnog sponzorstva. Sa izlaskom albuma American Idiot band je naišao na slične kritike. Kao sporno pitanje pojavila se karakterizacija njihovog glazbenog pravca. Kao reakcija na glazbeni stil i prošlost benda, mnogi fanovi i glazbenici iznijeli su teške optužbe zbog korištenja termina punk kada je Green Day u pitanju.

Također, gitarist grupe Oasis Noel Gallagher je izkritizirao pjesmu „Boulevard of Broken Dreams“ kao kopiju njihovog hita „Wonderwall“.


Ostali projekti [uredi]
Od 1991. godine neki članovi grupe su imali druge projekte sa drugim grupama i glazbenicima. Značajni projekti vezani uz Green Day su Pinhead Gunpowder, band čiji je član Billie Joe Armstrong (kao i Green Dayev pomoćni gitarist i dugogodišnji prijatelj banda Jason White), The Frustrators čiji je član basist Mike Dirnt, i The Network, band u kojem sva tri člana sviraju pod pseudonimima. Također, sva tri članova banda su dio grupe Foxboro Hot Tubs.

Green Day se udružio sa grupom U2, te su zajednički snimili pjesmu „The Saints are coming“ kako bi pomogli skupiti novac za organizaciju Music Rising, čiji je cilj nabaviti glazbene instrumente za glazbenike koji su ostali bez svojih zbog uragana Katrine. Grupa je također počela surađivati i sa organizacijom NDRC u ekološkoj kampanji „Maknite Ameriku od nafte“.

Green Day je snimio obradu pjesme Johna Lennona „Working Class Hero“ za album Instant Karma: The Amnesty International Campaign to Save Darfur skupa sa dvadesetak drugih glazbenika. 2007. godine band se pojavio u cameo ulozi u The Simpsons Movie, za koji su također snimili obradu skladbe „The Simpsons theme“.

Grupu su osnovali gitarista Zvonimir Đukić - Đule, pevač Goran Milisavljević, klavijaturista Đorđe Petrović, basista Predrag Popović i bubnjar Srboljub Radivojević u januaru 1986. Februara 1986. godine su objavili promo singl sa pesmom "Trafovi prošlosti". Krajem iste godine izašao je prvi album benda, "Van Gogh". Ubrzo nakon toga grupa prestaje sa radom.

Zvonimir Đukić je obnovio Van Gogh 1990. godine, i grupa izdaje singl "Gubiš me". Tokom 1991. pojavljuje se album "Svet je moj", na kome je pored gitare Đukić preuzeo i ulogu pevača. Pored njega od originalne postave je ostao samo Srboljub Radivojević, a na albumu su svirali i klavijaturista Vlada Barjaktarević, basista Aleksandar Barać, Vladan Cvetković bubnjevi i veliki broj gostiju.

Na sledeća dva studijska albuma "Strast" (1993) i "Hodi" (1996) grupa je svedena na trio Đukić/Barać/Radivojević. Međutim, nakon toga Barać napušta grupu. Koncertni cd "No comment" snimljen je na njihovim nastupima 23. i 24. januara 1997. godine u beogradskom SKC-u. Polovinom 1998. godine objavili su mini cd sa dve akustične verzije pesme "Polje snova". 1999. godine izlazi album "Opasan ples". Novi basista grupe postao je Dušan Bogović, ali i njega je ubrzo zamenio Dragan Ivanović. Koncertni cd "Happy New Ear" snimljen je na nastupu u novobeogradskoj Hali sportova 24. decembra 1999. godine. Krajem 2002. godine izašao je album DrUnder.

Nakon pauze od skoro četiri godine sedmi studijski album grupe Van Gogh, nazvan "Kolo", pojavio se u prodaji 24. maja 2006,ponovo sa novim basistom Dejanom Ilićem. Tekst za "Kolo - ludo luda" urađen je po motivima pesme Vuka Stefanovića Karadžića.

2007. godine su osvojili MTV Adria nagradu za najboljeg regionalnog izvođača (Best Adriatic Act).[

princeza ima rasječenu usnicu, razbijen nos, a cijelo joj je lice prepuno masnica za što bi njezin zaručnik mogao dobiti do devet godina zatvora

Prije nekoliko tjedana nije se činilo da imaju problemaPop princeza Rihanna (20) propustila je ovogodišnji Elle Style Awards, a razlog je više nego očit: brutalno je pretučena. I, dok se u početku samo spekuliralo tko ju je istukao, uskoro je postalo jasno da je riječ o pjevaču Chrisu Brownu (19), poseban je šok bio da je riječ o Rihanninom zaručniku! Usnica joj je rasječena, nos razbijen, po čelu ima masnice

Oko čega se ljubavni par toliko posvađao da je pjevačica na kraju trebala liječničku pomoć( koju je doduše, isprva odbila), nitko ne može pojmiti. Činjenica je da sigurno nije mogla reći nešto tako strašno što bi Chrisa nagnalo da ju istuče.

I, kao da lijepa pjevačica nikada nije vidjela niti jednu kampanju u kojima se sve pretučene žene poziva da progovore o svom problemu, ona šuti.
Chris je pušten iz policije, uz jamčevinu od 50 000 dolara, a bude li osuđen mogao bi idućih devet godina provesti u zatvoru.
Što će se dalje događati, nitko se ne usudi nagađati.